Unutarnji saboteri

Unutarnji saboteri

Događa li vam se da jaaaaako želite neku promjenu? Idete prema tome, no nikako ne ostvarujete pomak. Kao da je među vama nevidljiv zid, a vi potpuno blokirani i nesposobni istinski se pokrenuti?

Imate predivan plan, no ne držite ga se. Kunete se da vam je neka stvar najvažnija na svijetu, a ulažete energiju u sve drugo osim u to. Racionalno ne vidite prepreke djelovati, no ruka vam je zakočena. Znate što trebate raditi – no osjećate se bespomoćno to učiniti. Tonete u sve veću pasivnost i osjećaj da vas koči nešto jače od vas.

Svjesnu odluku sabotiraju neosvješteni unutarnji otpori 

Ti unutarnji saboteri su dijelovi ličnosti koji se pojave kad iskoračujete izvan sigurne zone i onog što vam uvjerenja govore da trebate i možete biti. Saboter vas žele zadržati tamo gdje misle da ste sigurni, u okviru onog što sebi dopuštate biti – pa su otpori najjači baš onda kad krenete “raditi na sebi”. Svatko ima određene parametre o sebi:  što sam, koliko ljubavi, moći i dobrih stvari mogu imati u svom životu. Kad to prekoračuje iskoče poznati strahovi budeći  nesigurnost. Probude se otpori, kao da se cijelo tijelo i psiha opiru promjeni. Svjesni je um usmjeren željenom svjesnom cilju, no nesvjesni se samo želi zadržati u sigurnoj zoni pa osoba sama kreira okolnosti da ne može uspjeti.

Samosabotirajuća uvjerenja i ponašanja su snažna jer su nastala  u fazi “hipnotičkog transa”,  kako Bruce Lipton u  “Biologiji uvjerenja” naziva prvih par godina života. Tada prevladavaju theta i delta valovi u moždanoj aktivnosti, povezani s imaginacijom i stanjem nalik transu. Tada se u sustav osobe direktno utiskuju ideje, percepcije, uvjerenja iz okoline. Iskustva i doživljaji su nekritički primljeni i izmiješani s imaginacijom i fantazijama. Lipton smatra da smo tada “programirani”, te da su ti programi dio našeg podsvjesnog uma koji je megaprocesor i obrađuje 95% informacija, dok svjesni um obrađuje svega 5%. Tako podsvjest stalno vodi percepciju i obrađuje sva nova iskustva u skladu s tim svojim programima. Na taj način podsvjesno vodi osjećaje i izbore tijekom cijelog života.

Strah od povrede je urezan duboko

Pogotovo se duboko “urežu” iskustva kad ste se osjećali ranjivo, posrnuli, bili povrijeđeni, doživjeli neuspjeh, bili ismijani… Njih osoba pamti i razvija obrambene mehanizme da se od njih zaštiti. Upravo su neki od tih obrambenih mehanizama saboteri, nastali da zaštite osobu od opasnosti. Strah koji joj ne dopušta da skoči, jer se boji da će pasti. Podsvijest ne razlikuje jučer od danas, stvarnu od imaginarne prijetnje. Pa štiti od mnogih iskustava štiteći dječji ego, onaj ranjivi dio koji je negdje skriven i “smrznut” u osobi i koji se boji (unatoč racionalnim argumentima) da nije dovoljno dobar i jak. Iako dio nas želi uspjeh, drugi dio se boji neuspjeha i radi sve da nas zadrži u poznatoj zoni (“nemoj se izložiti pa nećeš biti povrijeđen”).Tako sigurna zona postaje skučeni zatvor.

Chamine opisuje različite tipove unutarnjih sabotera: sudac, ugađač, kontrolor, žrtva, izbjegavač… Svaki od njih kroz svoja kruta uvjerenja sagledava što se događa te  nalazi način da se ponovno osjeti žrtvom, strogo sudi ili pretjerano kontrolira…  Kad u osobi prevladava jak ugađač, on je sabotira svaki put kad se odluči zauzeti za sebe. Ne dopušta joj reći ne drugima jer se boji da će biti povrijeđena i kažnjena. Osoba osjeća da je ugađati drugima “jače od nje” i ponavlja taj obrazac koliko god racionalno vidi da joj šteti.

Saslušajte unutarnje sabotere i od njih učite

Teško se boriti sa saboterima i tražiti ih da ušute. Oni su jaki dok ih ne osvijestimo i ne čujemo što oni žele zaštititi, čega se boje i što nas žele naučiti. Saboteri brinu za vas – zato ih upoznajte i saslušajte. Kad taj zakočeni dio ličnosti koji djeluje iz „mraka“ podsvjesnog izreče svoj strah možete mu pokazati da je prihvaćen i poštovan. Tada on prestaje biti vaš neprijatelj, nego je samo uplašeni dio vas koji na “dječji” način brine o nama. Tako gubi moć nad vama, a svoj vlastiti život počinjete vodite vi sami, a ne “7-godišnje uplašeno dijete” u vama.

Jadranka Orehovec, psihologinja