Vlastiti psihološki život često nam je tajanstven, mutan i čak neprihvatljiv. Svi “unutra” imamo osjećaje, sjećanja, želje, misli, fantazije, pravila po kojima živimo a kojih smo manje ili više svjesni. Često su ti unutarnji doživljaji toliko fluidni, difuzni i apstraktni da nam ih je teško razumjeti i biti sigurni u njih, a gotovo nemoguće verbalizirati i objasniti drugome. No svi čeznemo za tim kontaktom s drugima i njihovom potvrdom da smo doživljeni i prihvaćeni u svom privatnom iskustvu.

Kad tijekom odrastanja doživimo od skrbnika da adekvatno prepoznaju naše potrebe, osjećaje i unutarnja stanja te da na njih reagiraju i prihvaćaju ih – to gradi naše temelje za stabilan doživljaj sebe te samoprihvaćanje. Nažalost mnogi ne dožive ovakvo razumijevanje nego su “gušeni” u svom doživljavanju (“ma što te ima biti strah, što izvodiš”, “gladan si kad ti kažem – ima da jedeš!”, “ne cmizdri za sitnicu – ništa te ne boli!”). Drugi su ih uvjeravali da ne osjećaju to što osjećaju, da ne žele to što žele i da ono kako doživljavaju stvarnost i sebe nije ispravno.

Kad izostaje potvrđivanje našeg unutarnjeg iskustva – posljedica je gubitak povjerenja u sebe i gubitak kontakta sa sobom. Osoba se osjeća izgubljeno – jer ne zna što stvarno osjeća, želi, treba, vjeruje, misli. Zato se oslanja na okolinu da bi otkrila što treba osjećati i kako se treba ponašati. Ili opozitno još više pojačava osjećaje u pokušaju da ih iskomunicira okolini koja ne reagira na male signale. Pa radi “dramu”, burno izražava neugodne osjećaje i generira krize kojima pokušava dobiti ono što ne uspijeva na uobičajene načine.  

Nedostajanje  pravog dubinskog kontakta nas može dovoditi u stanje praznine u kojem iznutra psihološki odumiremo i nestajemo, te funkcioniramo sve više na površini – u ulogama koje zauzimamo. Osjećajući se neshvaćeno, osoba se ljuti na svijet koji ne razumije, ili osjeća krivnju i sram jer nije dovoljno vrijedna ljubavi. Ako osoba ne doživi prihvaćanje, može biti fragmentirana i slabije integrirana. A svaka osoba teži biti integrirana, biti shvaćena i “pronađena” – tj doživljena i potvrđena u svom privatnom,  unutarnjem iskustvu onakvom kakvo je.

Psihološko savjetovanje pomaže osobi da ispriča svoju priču, i pričajući je počne otkrivati sebe. Razumijevanje je ljekovito, pomaže osobi da ponovno pronađe vitalne aspekte sebe, da se ponovno na njih sinhronizira i dopusti sebi da odabire i vodi sebe sa onim što je najstvarnije njeno.

Često to što pronađe izgleda u početku neprivlačno i bolno. Prepozna da je ljubomorna, da je puna “rupa”, da je propustila važne prilike, da je neodlučna i ranjiva… No, važno je da prihvati vlastito iskustvo kao dio sebe i pokušati ga razumjeti. (“Ok, prihvaćam i vlastiti strah, želim ga upoznati i razumjeti zašto je on tu, kako mi pomaže, od čega me štiti, treba li me štititi ili imam dovoljno snage da djelujem unatoč tom strahu”).

Baš ta bol, zrnca pijeska koja su u nama su ono oko čega izgradimo i opletemo svoje snage i stvorimo biser. Otkriti da tamo gdje je bio nepoželjni pijesak može nastati biser – je oslobađajuće iskustvo.

Kroz kontakt u psihološkom savjetovanju i psihoterapiji osoba može pronaći sebe – osvijestiti vlastito iskustvo, unutarnje konflikte, potrebe, samoograničavajuće obrasce. Terapeut Ernest S. Wolf, navodi kako terapeut 21.stoljeća mora biti u prvom redu naša „srodna duša” – osoba koja nas razumije, a autentična je. Podržavajuće prisustvovanje druge osobe pomaže osobi da prigrli svoja unutarnja iskustva. Prihvaćanje i potvrđivanje drugog pomaže da se osoba sama prihvati. Takvo iskustvo je oslobađajuće, jer prestaje potreba za skrivanjem i stvaranjem maski samoobmana. Tada osoba može svoje potencijale usmjeriti na voljenje sebe, prepoznavanje svojih bisera i uvođenje smislenih i konstruktivnih osobnih promjena i izbora.

Jadranka Orehovec, psihologinja

Savjetovalište Taura, veljača 2013.

Objava Svatko želi biti “pronađen” pojavila se prvi puta na Savjetovalište Taura.

Draga Izgubljena

Žao mi je što se osjećate izgubljeno i zakočeno u svom životu, s osjećajem da ne vrijedite i ne zaslužujete dobre stvari. Kriza je upravo to – kao da ste hodali manje više uspješno svojim putem, te iznenadno upali u rupu – i sad vam nije jasno ni kako ste u nju upali, ni kako iz nje izići. I tada je normalno da nam se sve čini crno, te da osjećate da ne možete ništa napraviti da budete bolje. No – možete napraviti puno toga! To što se osjećamo bespomoćno i beznadno – ne znači da smo zaista bespomoćni i da su stvari beznadne. Možete postepeno izići iz te rupe, što uz vlastitu, što uz podršku drugih.

Za početak je ključno da ovladate kaotičnim osjećajima koji vas sada preplavljuju. Uspostavite dobru i poticajnu strukturu u svom životu, jer to pomaže svladati kaos. Osmislite svoj dan, da on ima ritam: da brinete o svojim potrebama, imate vrijeme za rad i obavljanje nužnih obveza, ali i odmor, opuštanje, zabavu i druženje.  Nemojte se preplanirati i natrpati previše stvari u taj raspored jer trenutno to niste u stanju. No – nemojte niti cijele dane provoditi pasivni, u premišljanjima, analiziranju, samokritiziranju i prebiranju svega “što ste trebali napraviti, a niste”. To vam ne pomaže! A brinuti dobro o sebi – znači svjesno odabirati i uzimati u svoj život ono što čini da smo bolje!

Osnažite se da biste se imali snagu hrvati se sa ovim teškim osjećajima. Razmislite što vas osnažuje – jer to može biti različito za različite osobe. Pomaže raditi male, ugodne stvari koje vam vraćaju energiju, brinuti o svojoj unutarnjoj ravnoteži na svakom planu – dovoljno sna, odmora, tjelesne aktivnosti, zdrav ritam življenja, zadovoljavanje svojih potreba. Zauzimanje za sebe – pa i za to da trebamo vremena da “posložimo svoje kockice”. Ili da trebamo više podrške od drugih – zato jer smo u takvom periodu. U tom ritmu i strukturi ćete se polako osjećati sigurniji – a time i jači. Razumjet ćete bolje što vas smiruje, a što energizira i čini aktivnijom.

Uz sposobnost ovladavanja napetošću, sposobnost samosmirivanja, uz postepeno pomicanje sitnim odabirima prema smislenim izborima – možemo biti sve jači da poduzmemo odluke i korake ne samo na dnevnom planu – nego i na većem životnom planu. Postavljajte i ostvarujte male ali za vas smislene dnevne ciljeve – i kad osjetite zadovoljstvo koje dolazi kad ostvarimo postavljeni cilj, to će pomoći ojačati osjećaj vlastite moći.

Smanjite izraženu nesigurnost u doživljaju sebe i stalno negativno uspoređivanje s drugima. Pomaže podsjetiti se da je to kako vidimo sebe zapravo naša vlastita „slika“. Kad smo u tamnom raspoloženju – to je kao da naočale s tamnim okvirima. Kad smo preplavljeni negativnim osjećajima, onda smo i skloniji vidjeti negativne stvari u sebi i oko sebe, i sjećati se negativnih situacija iz svoje prošlosti, što samo još više pogoršava naše stanje. Podsjetite sebe na ono što je realno – na snage koje imate i postignuća koja ste ostvarili. Pomislite što je to što drugi cijene kod vas, što ima se sviđa? Možda vam vaš dečko može reći što voli kod vas i što ga drži u odnosu…). Sjetiti se bivših loših trenutaka, dana ili perioda – i kako ste ih prevladali.

Možda je teško vidjeti snage. No pomislite koliko već imate snaga i dobrih stvari u svom životu koji vam mogu biti oslonac i podrška za ovladavanje ovom krizom! Kažete da studirate – pa ste dakle bili u stanju ostvariti dovoljan uspjeh i upisati fakultet. Imate dečka, što znači da ste ga bili u stanju naći (i zadržati) unatoč ovakvim stavovima i sumnjama u samu sebe. Imate podršku prijatelja u svom životu – a ta ste prijateljstva stvorili (pa mora da im dajete i nešto drugo osim samih “jadikovki”). Kažete da se ne možete pokrenuti, ali evo aktivno tražite način kako da se osjećate manje nesretnima i nezadovoljnima.

A ovaj dio izraženog samoanaliziranja – morat ćete prihvatiti! Neki su ljudi prirodno skloniji samopropitivanju i ta im sklonost gledanju unutra donosi da više uranjaju u sebe i opterećuju se, no s druge strane i omogućava da više rastu i razvijaju se.

Psihološko vam savjetovanje može pomoći da bolje ovladate uznemirujućim osjećajima, vratite osjećaj nade i samopouzdanja, ali i prepoznate koje unutarnje sheme i konflikti utječu na nastanak ovakvih stanja u ovom trenutku vašeg života. Kad naučite prihvatiti sebe, ali i mijenjati svjesno ono što ne želite da bude dio vašeg psihološkog života – možete promijeniti način na koji gledate sebe, više se uključiti u vlastiti život.  To sve skupa sigurno će pomoći da se osjećate bolje u vlastitoj koži!

Jadranka Orehovec, prof. psihologije

Objava Kako se izvući iz krize? pojavila se prvi puta na Savjetovalište Taura.